BROJ UPISANIH STUDENATA RAČUNARSTVA na koledžima širom SAD ove godine je viši nego ikada i mada nailazi na topao prijem tehničke industrije pokazao je i svoju tamnu stranu: nesrazmerno veliki broj studenata uhvaćen je u prepisivanju i varanju na ispitima.
Većina njih uhvaćena je na uvodnim kursevima računara, zahvaljujući automatskim alatkama koje se koriste da se detektuje neovlašćeno korišćenje tuđeg koda, prekomerna saradnja i drugi zabranjeni načini izrade domaćih zadataka i polaganja ispita.
Međutim, profesori nauke o računarima kažu da njihovi studenti zapravo nisu nepošteniji od studenata drugih struka, već je veća verovatnoća da ih uhvate u prepisivanju zato što postoji softver kojim se lako uočavaju plagijati.
Polovina slučajeva prepisivanja otkrivenih na Univerzitetu u Vašingtonu odnosi se na studente nauka o računarima. Profesori ih otkrivaju tako što njihove radove i radove nihovih prethodnika automatski porede s kodom dostupnim na internetu i kad naiđu na sumnjive podudarnosti dodatno ih ispitaju ručno
Univerzitet Stanford objavio je u februaru da su 23% prekršaja koda časti izvršili studenti nauka o računarima, mada ti studenti predstavljaju samo 6,5% ukupnog broja studenata. Od 123 prekršaja ispitana prošle godine, sudski panel na Stanfordu je utvrdio da su 28 počinili studenti računarstva.
Profesori na Stanfordu ne veruju da njihovi studenti češće krše kôd časti, niti da su nepošteniji od drugih, već da alatkama koje koriste mnogo lakše otkrivaju kad studenti podvaljuju. Studenti računarstva po njihovom mišljenju pogrešno veruju da je pisanje softverskog koda slično rešavanju matematičkog zadatka koji ima samo jedno tačno rešenje i ne shvataju da softverski kôd više liči na pismeni sastav čije pisanje podrazumeva izvesnu meru kreativnosti. Često nisu svesni koliko mogu biti različiti programi koji izvršavaju isti zadatak i misle da je sasvim u redu ako prekopiraju delove tuđeg programa, što alat njihovih profesora lako otkriva.
Pošto broj studenata računarstva raste, raste i broj incidenata u kojima pokušavaju da varaju. Na Univerzitetu u Vašingtonu, na primer, na dva uvodna kursa o računarima ukupno je upisano 2750 studenata u poslednja četiri tromesečja, dok ih je prethodne godine bilo 2500. Na ta dva kursa registrovano je između jedan i dva posto slučajeva akademskog varanja. Slično je i u drugim obrazovnim ustanovama ove vrste u Americi.
Varanje na uvodnim kursevima računarstva zastupljenije je u domaćim zadacima nego na ispitima. Studenti koji se iznerviraju kad program koji su napisali neće da radi, dolaze u iskušenje da prepišu tuđe rešenje. Pošto su zadaci u ovoj oblasti komplikovani i zahtevaju marljivo traženje grešaka, profesori jedne iste neznatno izmenjene zadatke znaju da ponavljaju iz godine u godinu, što znači da studenti mogu da nađu ispravan kôd koji je napisao neko drugi. Na Univerzitetu Ilinois zbog toga sve zadatake upoređuju s bazom ranijih rešenja.
Drugi čest slučaj varanja je prekomerna saradnja. Mnogi studenti vole da rade zajedno i na nekim kursevima je čak dozvoljen rad u parovima, ali ne i u trojkama. Ukoliko se toga ne pridržavaju smatra se da varaju. Na Stanfordu je dozvoljeno da međusobno raspravljaju o strategiji rešavanja domaćih zadataka, ali moraju da napišu sopstveni kôd. Zabranjeno im je da gledaju tuđi program i da svoje rešenje daju drugima. Za razliku od uvodnih kurseva gde sami moraju da pišu programe i nauče zanat, na višim kursevima dozvoljava se timski rad.
Profesori računarstva smatraju da se studenti okreću podvaljivanju i zato što su pod jakim pritiskom konkurencije i želje njihovih porodica da budu bolji od drugih. Pogotovo to važi za strane studente koji su pod velikim pritiskom da uspeju pa se ne ustručavaju da pronađu i poneku prečicu. S druge strane, oni smatraju da prepisivanje i preterana saradnja postoje i na drugim kursevima i u drugim akademskim disciplinama. Kad su u nekoliko slučajeva prilagodili svoje detektivske alatke drugim disciplinama, otkrili su da je prepisivanje tamo izraženije nego kod kompjuteraša!
Lovci na dobre studente računara iz klase 2010. zato moraju da budu svesni porasta incidenata u kojima su studenti uhvaćeni da prepisuju, jer su etika i moral važne stavke u IT industriji, ne samo zbog autorskih prava i licenciranja, već i zbog privatnosti. Rukovodioci IT kompanija na problem prepisivanja gledaju i s pitanjem da li će njihov potencijalni radnik posegnuti za etičkim prekršajima takve vrste i na poslu. Njima je stalo da zaposle ljude koji ih neće uvaliti u nevolje zbog softverskog licenciranja, patentnih prekršaja ili drugih problema vezanih za intelektualnu svojinu.
S druge strane, u stvarnom svetu ljudi pišu kôd u timovima u kojima rade na delovima projekta i smatra se da akademski svet zato treba u svoje nastavne aktivnosti da preslika i takvu atmosferu i da ne tera studenete samo da rade zadatke sami.
Da bi ohrabrili saradnju, na univerzitetu Georgia Tech su od 2007. primenili nov pristup na uvodnim kursevima računara. Umesto da love i kažnjavaju studente koji se previše oslanjaju na druge, od njih se zahteva da navedu imena kolega koji su im pomogli da urade zadatak. Smatra se da je u redu ukoliko neko koristi tuđi kôd i tako uči, jer je računarstvo predmet koji se najbolje uči u grupi. Da bi se osigurao da je student savladao gradivo, Georgia Tech od njega zahteva da asistentu usmeno demonstrira kako njegov softver radi. (M.V.)
Izvor: www.mikro.rs
Većina njih uhvaćena je na uvodnim kursevima računara, zahvaljujući automatskim alatkama koje se koriste da se detektuje neovlašćeno korišćenje tuđeg koda, prekomerna saradnja i drugi zabranjeni načini izrade domaćih zadataka i polaganja ispita.
Međutim, profesori nauke o računarima kažu da njihovi studenti zapravo nisu nepošteniji od studenata drugih struka, već je veća verovatnoća da ih uhvate u prepisivanju zato što postoji softver kojim se lako uočavaju plagijati.
Polovina slučajeva prepisivanja otkrivenih na Univerzitetu u Vašingtonu odnosi se na studente nauka o računarima. Profesori ih otkrivaju tako što njihove radove i radove nihovih prethodnika automatski porede s kodom dostupnim na internetu i kad naiđu na sumnjive podudarnosti dodatno ih ispitaju ručno
Univerzitet Stanford objavio je u februaru da su 23% prekršaja koda časti izvršili studenti nauka o računarima, mada ti studenti predstavljaju samo 6,5% ukupnog broja studenata. Od 123 prekršaja ispitana prošle godine, sudski panel na Stanfordu je utvrdio da su 28 počinili studenti računarstva.
Profesori na Stanfordu ne veruju da njihovi studenti češće krše kôd časti, niti da su nepošteniji od drugih, već da alatkama koje koriste mnogo lakše otkrivaju kad studenti podvaljuju. Studenti računarstva po njihovom mišljenju pogrešno veruju da je pisanje softverskog koda slično rešavanju matematičkog zadatka koji ima samo jedno tačno rešenje i ne shvataju da softverski kôd više liči na pismeni sastav čije pisanje podrazumeva izvesnu meru kreativnosti. Često nisu svesni koliko mogu biti različiti programi koji izvršavaju isti zadatak i misle da je sasvim u redu ako prekopiraju delove tuđeg programa, što alat njihovih profesora lako otkriva.
Pošto broj studenata računarstva raste, raste i broj incidenata u kojima pokušavaju da varaju. Na Univerzitetu u Vašingtonu, na primer, na dva uvodna kursa o računarima ukupno je upisano 2750 studenata u poslednja četiri tromesečja, dok ih je prethodne godine bilo 2500. Na ta dva kursa registrovano je između jedan i dva posto slučajeva akademskog varanja. Slično je i u drugim obrazovnim ustanovama ove vrste u Americi.
Varanje na uvodnim kursevima računarstva zastupljenije je u domaćim zadacima nego na ispitima. Studenti koji se iznerviraju kad program koji su napisali neće da radi, dolaze u iskušenje da prepišu tuđe rešenje. Pošto su zadaci u ovoj oblasti komplikovani i zahtevaju marljivo traženje grešaka, profesori jedne iste neznatno izmenjene zadatke znaju da ponavljaju iz godine u godinu, što znači da studenti mogu da nađu ispravan kôd koji je napisao neko drugi. Na Univerzitetu Ilinois zbog toga sve zadatake upoređuju s bazom ranijih rešenja.
Drugi čest slučaj varanja je prekomerna saradnja. Mnogi studenti vole da rade zajedno i na nekim kursevima je čak dozvoljen rad u parovima, ali ne i u trojkama. Ukoliko se toga ne pridržavaju smatra se da varaju. Na Stanfordu je dozvoljeno da međusobno raspravljaju o strategiji rešavanja domaćih zadataka, ali moraju da napišu sopstveni kôd. Zabranjeno im je da gledaju tuđi program i da svoje rešenje daju drugima. Za razliku od uvodnih kurseva gde sami moraju da pišu programe i nauče zanat, na višim kursevima dozvoljava se timski rad.
Profesori računarstva smatraju da se studenti okreću podvaljivanju i zato što su pod jakim pritiskom konkurencije i želje njihovih porodica da budu bolji od drugih. Pogotovo to važi za strane studente koji su pod velikim pritiskom da uspeju pa se ne ustručavaju da pronađu i poneku prečicu. S druge strane, oni smatraju da prepisivanje i preterana saradnja postoje i na drugim kursevima i u drugim akademskim disciplinama. Kad su u nekoliko slučajeva prilagodili svoje detektivske alatke drugim disciplinama, otkrili su da je prepisivanje tamo izraženije nego kod kompjuteraša!
Lovci na dobre studente računara iz klase 2010. zato moraju da budu svesni porasta incidenata u kojima su studenti uhvaćeni da prepisuju, jer su etika i moral važne stavke u IT industriji, ne samo zbog autorskih prava i licenciranja, već i zbog privatnosti. Rukovodioci IT kompanija na problem prepisivanja gledaju i s pitanjem da li će njihov potencijalni radnik posegnuti za etičkim prekršajima takve vrste i na poslu. Njima je stalo da zaposle ljude koji ih neće uvaliti u nevolje zbog softverskog licenciranja, patentnih prekršaja ili drugih problema vezanih za intelektualnu svojinu.
S druge strane, u stvarnom svetu ljudi pišu kôd u timovima u kojima rade na delovima projekta i smatra se da akademski svet zato treba u svoje nastavne aktivnosti da preslika i takvu atmosferu i da ne tera studenete samo da rade zadatke sami.
Da bi ohrabrili saradnju, na univerzitetu Georgia Tech su od 2007. primenili nov pristup na uvodnim kursevima računara. Umesto da love i kažnjavaju studente koji se previše oslanjaju na druge, od njih se zahteva da navedu imena kolega koji su im pomogli da urade zadatak. Smatra se da je u redu ukoliko neko koristi tuđi kôd i tako uči, jer je računarstvo predmet koji se najbolje uči u grupi. Da bi se osigurao da je student savladao gradivo, Georgia Tech od njega zahteva da asistentu usmeno demonstrira kako njegov softver radi. (M.V.)
Izvor: www.mikro.rs
Postavi komentar
Vaš komentar: