TAČNO JE, IPAD IMA MANJE FUNKCIONALNOSTI od internet računara slične cene. Tačno je i da je vezan za mrežnu prodavnicu aplikacija koju kontroliše jedna kompanija koja je pokazala da je istovremeno kapriciozna i preterano stidljiva u pogledu sadržaja koje odobrava. Tačno je takođe i da ne podržava Adobeov Flash, čime je u trenutku obogaljio mnoge veb lokacije.
Ali, iPad je i pored svega toga važan uređaj, jer je jednostavan i jer je brz.
Prvi prikazi su potvrdili ono što je Apple pokazao pre dva meseca kad ga je predstavio: ima nečeg ozbiljno različitog u toj tabli. Ta razlika se može iskazati sa svega tri reči – to je „tabla koja nestaje“.
U osnovi iPad je ekran. Tu su još samo jedno dugme ispod ekrana i par dugmića na bočnoj ivici na koje se ne obraća pažnja dok se koristi.
Strane na internetu izgledaju isto kao i na ekranu običnog računara, ali s jednom važnom razlikom: popunjavaju ceo ekran. Umesto četvrtastog prostora s poljem za adresu i gomilom dugmića po raznim trakama i aplikacijama, sadržaj je taj koji preuzima uređaj. Skoro da i nema uočljivog interfejsa.
Povrh svega toga, izgleda da ekran ima najbolji odziv koji je neko do sada napravio. Stavite li prst na stranu i pomerite ga, strana će vrlo precizno pratiti njegovo pomeranje i to trenutno.
Te dve činjenice – nedostatak interfejsa i trenutni odziv – daju psihološku konkretnost svemu što se gleda. Čovek više ne gleda časopis kroz veb čitač, već ga drži u rukama.
Isto važi i za fotografije, kalendar, poruke e-pošte pa čak i video: Imate osećaj da držite prave fotografije, strane kalendara, poruke i filmove.
To je suptilna razlika koja strogo govoreći nije važna za sadržaj koji se pojavljuje ispod staklenog lica LCD ekrana. Dobijate iste reči i slike (ali ne i Flash video ili animacije). Međutim, potpuno je drugačiji osećaj bića s druge strane stakla. Sadržaj se oseća mnogo neposrednije i stvarnije i nekako više pripada pravom svetu.
Vremenom će to uneti značajne promene u način na koji će dizajneri praviti veb strane, u način na koji će se razmišljati o mrežnom sadržaju i u način na koji će se razmišljati o računarima.
U stvari, to je početak kraja računara kao tehnologije. Tehologija je na kraju krajeva nešto što još uvek ne radi. Daglas Adams je to uočio još pre nešto više od deset godina. Kad bude počela da radi sve vreme – poput stolica ili struje – prestanete da mislite o njoj kao o tehnologiji i počnete da je uzimate zdravo za gotovo.
iPad mnogo obećava i tek će se videti hoće li ispuniti očekivanja. U međuvremenu će morati da prođe najstrožije testove, one koje će sprovesti njegovi korisnici. Njihovi rezultati sigurno će biti objavljeni svuda i bez zadrške.
Ukoliko se pokaže da radi kao što je obećano, iPad bi mogao postati prvi računar koji će ljudi moći da uzmu zdravo za gotovo. I upravo to je ono što uzbuđuje (i pomalo plaši) ljude koje žive i dišu s tehnologijom.
(Originalni tekst Zašto su neki opsednuti iPadom, autora Dilana Tvenija, nalazi se na ovoj adresi). (M.V.)
Izvor: www.mikro.rs
Ali, iPad je i pored svega toga važan uređaj, jer je jednostavan i jer je brz.
Prvi prikazi su potvrdili ono što je Apple pokazao pre dva meseca kad ga je predstavio: ima nečeg ozbiljno različitog u toj tabli. Ta razlika se može iskazati sa svega tri reči – to je „tabla koja nestaje“.
U osnovi iPad je ekran. Tu su još samo jedno dugme ispod ekrana i par dugmića na bočnoj ivici na koje se ne obraća pažnja dok se koristi.
Strane na internetu izgledaju isto kao i na ekranu običnog računara, ali s jednom važnom razlikom: popunjavaju ceo ekran. Umesto četvrtastog prostora s poljem za adresu i gomilom dugmića po raznim trakama i aplikacijama, sadržaj je taj koji preuzima uređaj. Skoro da i nema uočljivog interfejsa.
Povrh svega toga, izgleda da ekran ima najbolji odziv koji je neko do sada napravio. Stavite li prst na stranu i pomerite ga, strana će vrlo precizno pratiti njegovo pomeranje i to trenutno.
Te dve činjenice – nedostatak interfejsa i trenutni odziv – daju psihološku konkretnost svemu što se gleda. Čovek više ne gleda časopis kroz veb čitač, već ga drži u rukama.
Isto važi i za fotografije, kalendar, poruke e-pošte pa čak i video: Imate osećaj da držite prave fotografije, strane kalendara, poruke i filmove.
To je suptilna razlika koja strogo govoreći nije važna za sadržaj koji se pojavljuje ispod staklenog lica LCD ekrana. Dobijate iste reči i slike (ali ne i Flash video ili animacije). Međutim, potpuno je drugačiji osećaj bića s druge strane stakla. Sadržaj se oseća mnogo neposrednije i stvarnije i nekako više pripada pravom svetu.
Vremenom će to uneti značajne promene u način na koji će dizajneri praviti veb strane, u način na koji će se razmišljati o mrežnom sadržaju i u način na koji će se razmišljati o računarima.
U stvari, to je početak kraja računara kao tehnologije. Tehologija je na kraju krajeva nešto što još uvek ne radi. Daglas Adams je to uočio još pre nešto više od deset godina. Kad bude počela da radi sve vreme – poput stolica ili struje – prestanete da mislite o njoj kao o tehnologiji i počnete da je uzimate zdravo za gotovo.
iPad mnogo obećava i tek će se videti hoće li ispuniti očekivanja. U međuvremenu će morati da prođe najstrožije testove, one koje će sprovesti njegovi korisnici. Njihovi rezultati sigurno će biti objavljeni svuda i bez zadrške.
Ukoliko se pokaže da radi kao što je obećano, iPad bi mogao postati prvi računar koji će ljudi moći da uzmu zdravo za gotovo. I upravo to je ono što uzbuđuje (i pomalo plaši) ljude koje žive i dišu s tehnologijom.
(Originalni tekst Zašto su neki opsednuti iPadom, autora Dilana Tvenija, nalazi se na ovoj adresi). (M.V.)
Izvor: www.mikro.rs
Postavi komentar
Vaš komentar: